Pored svih tekstova koji su napisani o Edi Murtiću, teško je pronaći smjer koji nije obuhvaćen, informaciju s kojom ljubitelji njegovoog stvaralaštva nisu već upoznati stoga nećemo pokušati izreći ništa pretjerano originalno već pokušati sažeti njegov bogati život u nekoliko redaka.
Edo Murtić rodio se na današnji dan (04.svibnja) prije 100 godina u Velikoj Pisanici pokraj Bjelovara. U Zagrebu je pohađao osnovnu i realnu gimnaziju, a nakon gimnazije polazi i obrtnu školu kod profesora Ernesta Tomaševića, Ede Kovačevića i Kamila Tompa, članova grupe Zemlja.
1939. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (Babić, Hegedušić), no 1940. godine seli se na Akademiju u Beograd, a već godinu poslije vraća se na Akademiju u Zagreb. Kako je počeo rat, prekinuo je studij kako bi i sam dao svoj doprinos, obzirom da je bio radničko dijete, a i učenik spomenutih ‘Zemljaša’, imao je svoje jasne stavove i afinitete prema socijalnim i političkim idejama/temama hrvatske umjetničke ljevice.
U svom stvaralaštvu pretežito teži hitrosti, ekspresiji, podliježe apelima moderne i -u hipu nastajuće slike-, njegova spontanost zauzima dijelove prostora, ne nužno sliku u cijelosti. Volio je vjerovati kako je njegov kist produžetak ruke i njegova cijelog tijela, a zatim slika velikodušno postaje ogledalo njegova postojanja. Neki tvrde kako viđeni motivi zapravo i nisu najvažniji dio slike, a Murtić kaže ‘Moj osnovni motiv je uvijek neki fenomen u prirodi transponiram na način koji mi dopušta izvjesnu fantaziju bez koje uopće nema umjetnosti.’
