Karlo Mijić

Mijić, Karlo, hrvatski slikar (Bileća, BiH, 7. II. 1887 – Zagreb, 5. II. 1964). Studirao u Beču, Pragu (kod V. Bukovca) i Münchenu. U Sarajevu je živio do 1938., kada se preselio u Zagreb. Isprva su u njegovim radovima vidljivi utjecaji münchenskog akademizma, plenerizma, Jugendstila te simbolizma i bečke secesije, pa čak i ekspresionizma u ranim socijalno angažiranim crtežima (Kolona radnika,1913). U ekspresionističkome razdoblju (1916–18) dosegnuo je punu zrelost u grafici, portretima i krajolicima iz Pazarića, rađenima s iznimnom kolorističkom smjelošću i žestinom (Brat i sestra, 1919–20; Hranisava, 1919–20; Drveće, 1920). 1920-ih slikao je na način magičnoga realizma, uglavnom planinske krajolike iz Bosne i portrete (Drina i Portret moje žene iz 1926). U potonjim se djelima ponajviše oslanjao na tonsku obradbu realističkih motiva. Oblikovao je sitnu plastiku, ilustrirao knjige, izrađivao plakate i nacrte za scenografiju. Bio je likovni pedagog.