Vilko Gecan

Vilko Gecan (16. lipnja 1894. – 25. lipnja 1973.) bio je hrvatski slikar, utjecajan na zagrebačkoj sceni moderne umjetnosti 1920-ih i 1930-ih.

Najpoznatiji je po ekspresionističkim slikama i crtežima te po doprinosu lokalnom avangardnom časopisu Zenit. Svoj rad pokazao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. U Zagrebačkom proljetnom salonu dvadesetih godina sudjelovao je s Milivojem Uzelcom, Marijanom Trepšom i Vladimirom Varlajem, koji su zajedno bili poznati kao “Skupina četvorke” ili “Praška četvorka”. Obučeni u Pragu, djela ovih mladih slikara donijela su nove ekspresionističke ideje koje su nastavile dominirati hrvatskom umjetničkom scenom 1920-ih.

Vilko Gecan smatra se jednim od majstora ranohrvatskog ekspresionizma. Dvije su retrospektivne izložbe njegova djela organizirane tijekom Gecanova života, a velika posthumna izložba održana je 2005. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Gecan je dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1967. godine.