Vilko Šeferov

Šeferov, Vilko, hrvatski slikar (Mostar, BiH, 21. III. 1895 – Zagreb, 16. XI. 1974).

Diplomirao 1918. na Akademiji u Budimpešti. Razvijao se od Cézanneove poetike oblika do snažna ekspresivnoga kolorizma. Od 1924. živeći u krugu zagrebačkih naprednih umjetnika i književnika bio je usmjeren prema socijalnoj tematici (Djeca s periferije, 1928). U tom je razdoblju analitičkim realizmom portretirao osobe iz javnoga života i lijevoga pokreta (B. Adžija, A. Cesarec, M. Krleža, O. Prica, I. G. Kovačić i dr.).

Pred II. svjetski rat postimpresionističkim načinom slikao je krajolike iz Dalmacije i okolice Zagreba te portrete (Portret Dubrovčanke, 1935), a s vremenom mu slike krajolika dobivaju ekspresionističku žestinu (Žuta kuća, 1937). Velik utjecaj na njegovo stvaralaštvo imala su iskustva što ih je stekao na putovanjima po SAD-u i Egiptu.

Potkraj 1960-ih u ciklusu istarskih krajolika osobnom interpretacijom ekspresionizma približio se apstrakciji (Motovunski pejzaž, 1970). U Rovinju je 1967. otvorio vlastitu galeriju. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1973).