Medović, Mato Celestin, hrvatski slikar (Kuna Pelješka, 17. XI. 1857 – Sarajevo, 20. I. 1920). Jedan od najistaknutijih predstavnika prvoga naraštaja slikara hrvatske moderne.

Zanimajući se za slikarstvo, od 1881. živi u samostanu sv. Izidora u Rimu, okupljalištu sljedbenika nazarenaca, te uči kod Lodovica Seitza i Francesca Grandija. Nezadovoljan studijem, 1883–84. školovanje nastavlja u privatnoj školi Antonija Ciserija u Firenzi. Studirao je potom 1888–93. na Akademiji u Münchenu gdje prihvaća akademski realizam. U tamnoj paleti, nerijetko služeći se fotografskim aparatom kao slikarskim pomagalom, slika intimne prizore (Fratar na odru, oko 1890., NMMU) i figuralne kompozicije izražene teatralnosti i historiografske preciznosti, poput slike Bakanal . Među portretima ističu se oni intimnijega, leiblovskoga karaktera (Portret starca, 1890–93., UGD; Portret majke, 1894., GUS), a izravno pred motivom nastaju i najraniji pejzaži izraženijega kolorita i ugođaja (Razvaline kod Stinive i Krajolik krošnjastih pinija, 1894).

Istodobno surađuje sa zagrebačkom likovnom scenom (s Društvom umjetnosti izlaže u Zagrebu 1891) te od 1895. djeluje u Zagrebu, gdje je držao privatnu slikarsku školu. Dijeleći atelijer s Vlahom Bukovcem, istražuje svjetlosne efekte, posvjetljuje i proširuje registar boja te, okrećući se antičkim temama, slika ženske likove u mediteranskom ozračju rasvijetljenim pastelnim nijansama s puno bjeline (Pompejanka na terasi II, 1894., MUO).