DULČIĆ, Ivo, slikar (Dubrovnik, 11. VIII. 1916 — Zagreb, 2. III. 1975). Klasičnu gimnaziju pohađa u rodnom gradu 1927–34. Zarana pokazuje izrazit smisao za crtanje i slikanje. Sa slikarom P. Dobrovićem došao u doticaj preko majčina brata, književnika J. S. Miličića, te od njega dobio prve prave slikarske pouke. Pokorivši se životnoj zbilji (1934. umire mu otac) i želji obitelji, studira pravo – prvo u Beogradu (1934–36) pa u Zagrebu (do 1940), ali ga kao apsolvent napušta i 1941. započima studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Lj. Babić i O. Mujadžić).

Njegov prvi veliki ciklus slika prožet je poetikom intimizma. Ta djela, kao i neka nastala tijekom studija, slikao je prigušenim registrima boja, pokazujući da ga podjednako zaokupljaju epiderma slike, sažetost ugođaja i kompozicije, ali i traženje brazgotina i ranjivosti u lomljivoj ljudskoj naravi (Djevojka u crvenoj bluzi, 1944; Portret majke, Ležeći akt, 1945; Djevojka u interijeru, Portret dječaka, 1947; Stara Ruskinja, Portret Koste Strajnića, 1948; Vinograd, Dubrovački krajolik, 1948/49; Mrtva priroda, 1949; Stradun, 1950). Raskošna slikarska tehnika i slojevitost emotivnog odn. psihološkog naboja, izoštrenog dijelom i osobnom obilježenošću (u ranoj dobi prebolio je dječju paralizu) bit će trajnim obilježjima cjelokupnoga Dulčićeva stvaralaštva.