Miše, Jerolim, hrvatski slikar i likovni kritičar (Split, 25. IX. 1890 – Split, 14. IX. 1970).

Pohađao je Graditeljsku, zanatlijsku i umjetničku školu u Splitu 1908–09., ALU u Zagrebu 1910–11. te umjetničke škole u Rimu 1912. i Firenci 1913.

Od 1923. radi u Zagrebu kao nastavnik u obrtnoj školi i ženskoj gimnaziji (1936. je na usavršivanju u Parizu). Od 1938. do 1941. bio je profesor na likovnoj akademiji Beogradu, a 1943–60. na ALU u Zagrebu.

Tijekom prve polovice 1920-ih mijenja svoje razumijevanje umjetnosti, okreće se realističkim polazištima te mu u stvaralačkome procesu tada postaje najvažnijom vjernost slikanomu predmetu, što je utjecalo i na njegovo odvajanje od kruga oko Proljetnoga salona u Grupu nezavisnih umjetnika (1921–27), koje je bio duhovni pokretač. Potom, potaknut nezadovoljstvom neriješenim nacionalnim pitanjem u okviru Kraljevine Jugoslavije, tragajući za »našim izrazom«, umjetničkim idiomom koji bi izrazio hrvatske nacionalne specifičnosti, tijekom djelovanja u okviru Grupe trojice (1930–35) formirao je svoje viđenje pejzaža. Slikani u duhu magičnoga realizma i kolorizma te bliski Cézanneovim, Renoirovim i onima Petra Dobrovića, njegovi pejzaži i vedute donose mikrovizure srednje i južne Dalmacije, prizore malih, najčešće otočnih mjesta i topografskih cjelina sastavljenih od krša, suhozida i mediteranske vegetacije (Borovi u Supetru, 1928; Ulica u Splitskoj, 1928; Podne u Koločepu, 1931., Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb; Podne na otoku, 1934; Stari park, 1938). Idealiziranom slikom skromne i skladne, osunčane Dalmacije dočaravao je vlastitu ideju regionalnih posebnosti u skladu s antimodernističkim svjetonazorom.