Becić Vladimir (Slavonski Brod, 1. VI. 1886 – Zagreb, 24. V. 1954). Jedan od predvodnika modernoga hrvatskoga slikarstva.

U Zagrebu je polazio privatnu slikarsku školu Mencija Clementa Crnčića i Bele Čikoša Sesije, potom u Münchenu privatnu školu Heinricha Knirra te 1906–09. Akademiju (kod Huga von Habermanna), zajedno s Josipom Račićem, Miroslavom Kraljevićem i Oskarom Hermanom, s kojima je tvorio neformalnu skupinu tada prozvanu Die Kroatische Schule, poslije münchenski krug.
Po povratku u Zagreb, 1924. počinje raditi kao profesor na ALU (do 1947) te se sukladno suvremenim europskim kretanjima okreće neoklasicizmu.

Među prvima donijevši modernističke ideje u našu sredinu, zanesen francuskim modernizmom, posebno Cézanneom, otvorio je put prema čistom slikarstvu u hrvatskoj umjetnosti, dok je kasnijim okretanjem kolorizmu sudjelovao u stvaranju jedne od najplodnijih hrvatskih slikarskih struja.

Od 1934. bio je redoviti član JAZU-a. Retrospektivne izložbe priređene su mu u Zagrebu u Umjetničkom paviljonu 1984. i u Galeriji Klovićevi dvori 2018.